U nizu borilačkih vještina i sportova koji su zastupljeni u suvremenom svijetu najznačajnije mjesto zauzima KARATE.
Prema većini povijesnih zapisa KARATE je nastao u 5. stoljeću prije Krista na prostorima današnje Indije od kuda se preko budističkih svećenika proširio na cjeloklupni teritorij tada velike Kine. Početkom srednjeg stoljeća KARATE se iz Kine prenosi u Japan, točnije na otok Okinawa. Na Okinawi nova vještina biva prihvaćena ne samo kao oblik tjelesnog vježbanja nego i kao praktična pomoć tamošnjem stanovništvu u obrani od nadolazećih, neumoljivih i surovih SAMURAJA, koji su bespomoćno pljačkali, otimali, palili i ubijali nedužne i siromašne seljake. Sredinom 19. stoljeća prvi, najpoznatiji i najcjenjeniji isntruktor i učitelj GICHIN FUNAKOSHI, reformira karate u sport koji danas prakticiramo, pa s pravom nosi ime tvorca modernog karatea. KARATE je od 1902 godine uveden kao obvezan predmet u japanske škole, a masovnost i popularnost koju je tamo stekao, 60-tih godina prošlog stoljeća, proširila se cijelim svijetom.
Karate je drevna borilačka vještina zadavanja, blokiranja i izbjegavanja udaraca upućenih golim rukama i nogama, a u svom sportskom dijelu, uz razne oblike zaštite, postao je jedan od najatraktivnijih sportova današnjice i na pragu je ulaska u obitelj olimpijskih sportova. Karate ne predstavlja prostu borbu ili tuču, kako to mnogi pogrešno tumače, već u sebi sadrži sve elemente taktike, strategije, određivanja distance, te određivanja i iskorištavanja «pravog» trenutka za napad. Osim što utječe na tjelesni razvoj pojedinca, karate u sebi sadrži takve psiho-tjelesne vježbe koje bitno utječu na intelektualne promjene u čovjeku. Pored toga što povećava koncentraciju do maksimalnih mogućnosti, karate povoljno utječe na rezultate u učenju i bolje efekte u svakom radu. Karate je predstavnik one male grupe sportova koji inzistiraju na humanosti i koji traži kaznu za one koji ne poštuju čovjeka i njegovu osobnost, pa su i pravila karate natjecanja postavljena s ciljem zaštite svakog natjecatelja, a da se kazne ili diskvalificiraju oni koji svome protivniku nanesu bilo kakvu povredu.
Na pitanje zašto se baviti karateom i kada je najbolje početi mogu se napisati dugački odgovori ali jedno je sigurno sport je zdravlje i prema tome cilju treba težiti. Danas je čest slučaj, osobito kod školskih uzrasta, da dolazi do spuštanja pa čak i deformiranja ramena usljed nošenja pretjerano teških školskih torbi, kao i nepravilnog držanja pri sjedeju i učenju, što ima za posljedicu nepravilnosti u razvoju kičmenog stuba i položaja pri hodanju. Da bi se to izbjeglo treba dijete usmjeriti na takvu tijelesnu aktivnsot koja će angažirati cjelokupnu mišićnu masu, te podjednako i srazmjerno utjecati na razvoj svake grupe mišića i koštanog dijela tijela. Karate je jedan od najkompletnijih sportova za to.
U pogledu tjelesnih sposobnosti zastupano je mišljenje da bi optimalan početak bavljenja karateom bio uzrast od 7 godina, iako se kroz određene programe i oblike vježbi mogu uključiti i znatno mlađi uzrasti. No, za postizanje vrhunskih rezultata nema pravila kada treba početi s trerniranjem jer ima primjera gdje si karataši dali vrhunske rezultate, a s treninzima započeli i nakon navršenih 20 godina života. Bavljenje karateom nije određeno starosnom granicom tako da se njime mogu baviti uzrasti «od 7 do 77 godina» (pa i više).
Važno je imati volju, biti uporan i vrijedno trenirati pa uspjeh neće izostati, bez obzira na predispozicije i urođeni talenat.
